Ogranak Matice hrvatske u Zadru održao je predstavljanje knjige Jedan niže držeć, drugi više pojuć – lirska, i ina korespondencija 1984. – 2020. Predstavljanje je održano u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru, u četvrtak, 27. veljače 2025. U programu su sudjelovali izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević i prof. Darko Matičević. Knjiga na 623 stranice donosi pisma, dopisnice, stihove i sonete dvojice vrhunskih intelektualaca, akademika, pjesnika, prevoditelja i bliskih prijatelja – Luka Paljetka i Tonka Maroevića, koji su se dopisivali 36 godina. Nakon što je Maroević iznenada preminuo u kolovozu 2020. godine, njegova udovica Iva Grgić Maroević predala je Paljetku svu građu koju je njezin suprug primio od njega, vjerujući da će on najbolje znati što učiniti s tim opsežnim materijalom. I doista, Paljetak je priredio ovo grandiozno djelo, obogaćeno mahom neviđenim fotografijama, kao posvetu svom prijatelju.

Predsjednik Ogranka, profesor Radomir Jurić, na samom je početku rekao nekoliko prigodnih riječi. S ponosom je istaknuo kako su obojica desetljećima bili članovi Matice. Prisjetio se svojih suradnja i susreta s obojicom književnika. Između ostalog, dodao je kako su obojica surađivali na časopisu Zadarska smotra te drugim izdanjima, ali i da je Zadar imao posebno mjesto u Paljetkovu stvaralaštvu. Upravo je tu napisao svoju prvu knjigu Nečastivi iz ruže, ali i svoju posljednju.

Nakon njega profesorica Sanja Knežević kazala je kako ovo djelo svjedoči o jedinstvenom književnom fenomenu i odnosu dvojice autora koji su oblikovali hrvatsku postmodernu književnost, pritom neminovno ostajući vjerni mediteranskoj baštini. Luko Paljetak i Tonko Maroević nadopunjavali su se u svojoj tradiciji. Paljetak je u svome Dubrovniku pronalazio inspiraciju za svoje sonete, dok su kartoline od Maroevića bile pune dosjetki i lepršavosti. Ova knjiga postat će simbol „mediteranskog postmodernizma“ jer su obojica s ponosom nosili odrednicu mediteranskih ljudi i živjeli tu baštinu. Obnovili su hrvatsku suvremenu književnost, vraćajući je renesansnom idealu čovjeka koji stvara, divi se svemu i slavi umjetnost u svim njezinim oblicima, dok im je obojici na prvom mjestu bila ljubav – na kraju je zaključila profesorica Knežević.

Na samom kraju Darko Matičević kazao je kako je imao čast surađivati s Lukom Paljetkom na stvaranju knjige koja je tiskana u ožujku 2024. godine. Istaknuo je da je Luko unatoč bolesti pomno pratio završetak ovog djela. Predložio je da se na kraju knjige uvrsti njegov sonetni vijenac koji je napisao tri dana nakon Maroevićeve smrti. Želio je također da se snime videozapisi njegovog čitanja uz instrumentalnu glazbenu podlogu profesora Matičevića. U knjigu je uvršteno i desetak fotografija koje su mu bile posebno drage. Zanimljivo je i da je bio zaslužan za kompletan vizualni dizajn, od slova u boji “vina” do sivo-plave “golubove” pozadine, podijelio je Matičević, te na kraju zaključio kako je ova knjiga prava oda istinskom prijateljstvu dvojice velikana.

Napustio nas je naš suradnik i veliki prijatelj Mirko Jamnicki Dojmi

(Mostar, 1945. – Zadar, 2025.)

U srijedu 5. ožujka, nakon kratke i teške bolesti, preminuo je Mirko Jamnicki Dojmi, liječnik, primarijus, spec. zdravstvene ekologije. Klasičnu gimnaziju završio u Sarajevu, medicinski fakultet i specijalizaciju na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Do umirovljenja, posljednjih 20-tak godina radio je kao predavač stručnih medicinskih predmeta u Medicinskoj školi Ante Kuzmanića u Zadru te kratko vrijeme u zadarskoj Pomorskoj školi. Dugogodišnji viši predavač na Odjelu za pedagogiju i Višoj pomorskoj školi Sveučilišta u Zadru.

U domaćim stručnim časopisima objavio desetke stručnih radova, pretežno iz područja zdravstvene ekologije i povijesti medicine. Koautor udžbenika za učenike srednjih medicinskih škola. Kao mentor godinama sudjelovao u domaćim i međunarodnim edukativnim eko-programima.

Urednik srednjoškolskog magazina Elija, zbirke kratkih priča Ponoćni tulum u školi (Zadar, 2003.) i Gilera je zakon (Zadar, 2020.), te nekoliko zbirki poezije mladih pjesnika. Urednik Monografije o primaljskoj školi u Zadru (1996.).

Objavio knjigu poezije Cepelin nad Zadrom (Zgb., 2017.) te Parkour na Forumu (Ogranak Matice hrvatske u Zadru, 2023.). Piše i objavljuje kratke priče.

Sudjelovao na brojnim stručno-znanstvenim i literarnim skupovima. Objavljuje prikaze stručnih i beletrističkih knjiga. Član je uredništva riječkog međunarodnog časopisa za povijest zdravstvene kulture Acta medico-historica Adriatica (AMHA).

Književne tekstove publicira uglavnom u Zadarskoj smotri i zadarskim dnevnim novinama, a povremeno u Republici, Dubrovniku, viškoj Hrvatskoj zori Večernjeg lista, Odjeku Liječničkim novinama, itd. S po jednom kratkom pričom zastupljen u dva zbornika kratkih priča (Zagreb, 2009. i 2010). Na Ogrankovoj Tribini četvrtkom često je predstavljao knjige i nove brojeve časopisa Zadarska smotra.

Žao nam je što nije dočekao svoju novu knjigu, pedesetak osvrta-eseja Pomicanje težišta, koju smo upravo pripremili za tisak. Pomno pazeći i dotjerujući njen svaki sadržajni, stilski i grafički detalj, neizmjerno joj se radovao. Dragom doktoru Jamnickom zahvaljujemo na neizmjernim doprinosima koji ostaju iza njega. Počivao u miru Božjem.

OGRANAK MATICE HRVATSKE U ZADRU

S radošću Vas poziva na predstavljanje knjige

Valentin Ćorić: In vino libertas

Autobiografski zapisi iz Haaga

Sudjeluju:

Valentin Ćorić, autor

dr. sc. Slobodan Prosperov Novak, književni povjesničar

dr. sc. Mile Mamić, profesor na Sveučilištu u Zadru

Program će moderirati Jelena Alfirević Franić

Predstavljanje će se održati u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru, na adresi Don Ive Prodana 1., u utorak, 11. ožujka 2025., s početkom u 18.00.

Veselimo se Vašem dolasku!

Tužna srca javljamo da je 2. 3. 2025., u rodnoj Pridrazi umro pjesnik i slikar Zvonko Čulina u svojoj 70. godini. Rođen je 1956. godine u Pridrazi kod Zadra gdje je živio i umjetnički djelovao. Osnovnu školu završio je u u Pridrazi, srednju školu u Zadru, potom Pedagošku akademiju u Zagrebu, smjer Likovne umjetnosti, te Filozofski fakultet u Beogradu, smjer Povijest umjetnosti. Na tom je fakultetu studirao i sociologiju. Jednu godinu provodi na postdiplomskom studiju (Moderna umjetnost) na Sveučilištu u Bochumu. Od 1984. do 2007. godine živio je u Dortmundu u Njemačkoj. Osim što je slikao, bavio se i karikaturom i novinarstvom, pisao pjesme, priče, basne, humoreske i aforizme te članke o umjetnosti i umjetničke kritike. Urednik je, pisac predgovora ili recenzent više knjiga, poezije i romana, te također urednik i pisac mnogih predgovora umjetničkih kataloga. Sudjelovao je na preko 130 izložbi slika, devedesetak recitala te četrdesetak likovnih kolonija, stvaraonica i aukcija u Domovini i inozemstvu, često u humanitarne svrhe.

Osnivač je i voditelj nekoliko umjetničkih grupa, te desetak likovno-književnih radionica za djecu i mladež u Hrvatskoj i Njemačkoj. Član je Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika (DHK HB) u Mostaru, Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) u Zadru, a bio je i dugogodišnji član Saveznog udruženja likovnih umjetnika Njemačke (BBK), Udruženja njemačkih književnika (VS), Sindikata umjetnika i književnika Njemačke (IG Medien), te Internacionalne grupe književnika Rurske oblasti.

Osnovao je i vodio Umjetničku udrugu ART-TOTAL, projekt Internacional koja je okupljala 70-ak umjetnika i umjetnica sa svih šest kontinenata…

Jednom prigodom u jednom prigodnom razgovoru, zabilježih riječi dragoga prijatelja:

-Ponovit ću naslov pjesme Bijelog dugmeta:

- Dug je put…

I od mene:

- A godine se talože… Svega se nakupilo. Otkad znam za sebe slikam, a polaskom u srednju školu i doticaja s gradom i pišem… Dakle, pečati s obje strane – Slika i Riječi… I to me prati, to mi je životna poputbina… Slika do slike – opusi; Riječ do Riječi – zbirke… I moja, pogotovo u ranijoj fazi, nemirna priroda… Po prvom uzoru u poeziji Jesenjinu; ali ipak, kako reče, bar ranije po Turgenjevu – tihi bohem. – Inspiracije ključaju, naviru, ja prihvaćam, zapisujem, registriram i tako čitav ovaj „mali“ život. Propitujem, tražim svoje stvarnosti… Pa me neki njemački mediji usporediše s Kantom; dali je „ovo ovdje“ ili „ono ondje“ stvarno… Kao i svatko, tražim neke autentične, osobne, uz one „opće“ tražim Istine…

Nikola Šimić Tonin

Ogranak Matice hrvatske Zadru priredio je predavanje doc. dr. sc. Patricka Levačića pod nazivom „Marko Polo i mitski prostor“. Predavanje je održano u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru, u srijedu, 26. veljače.  Moderator predavanja bio je izv. prof. dr. sc. Frano Vrančić.

Doc. dr. sc. Patrick Levačić rođen je 8. lipnja 1971. godine u Cannesu (Le Cannetu), Francuska. Diplomirao je francuski i ruski jezik i književnost 2000. godine. Dvaput se usavršavao u inozemstvu kao stipendist Francuske ambasade i Ministarstva znanosti RH. Nakon studija kratko je radio u Zadarskoj privatnoj gimnaziji i u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji također u Zadru. Osim u svojoj znanstvenoj karijeri i karijeri profesora Sveučilišta u Zadru, doc. dr. sc. Patrick Levačić izvrstan je šahist. Tijekom studiranja je radio u Cannesu kao međunarodni šahovski učitelj. Također je i član je Šahovskog kluba Zadar.

Samo predavanje bilo je koncipirano na način da cilj predavanja nije bio odgovoriti na vječno pitanje: jesu li dokumentirane činjenice i anegdote doista istinite, već doprinijeti “oživljavanju” najvećeg svjetskog putnika tako važnog za ovo podneblje, iz kulturnih, povijesnih, ali i turističkih razloga. Marko Polo je bio poznat i po svojoj iznimnoj sposobnosti. U kratko vremena naučio je mnogo. Bio je poliglot, poslanik i diplomat. Na samom početku izlaganja doc. dr. sc. Patrick Levačić približio je legendarni putopis iz potpuno drugačijeg kuta i to osvrtom na djela francuske književnosti koja su spominjala Polove dogodovštine, a koje je zapisao njegov zatvorski ”cimer”, talijanski pisac Pisa. Upravo zbog toga što je bila riječ o usmenoj primopredaji informacija dovodi se u pitanje i sama istinitost svakog tog djela, ali u tom kontekstu to biva potpuno beznačajno. Putopis je dominanto dokumentarni žanr, ali nitko pisce ne sprječava u dodavanju elementa fikcije koji ga čini čitljivijim i lakše probavljivim štivom. Prema riječima doc. dr. sc. Patricka Levačića, Marka Pola možemo svrstati u nekoliko razina. Kao „oca antropologije“ donoseći nove i intrigantne priče koje spaja s mitskim prostorom. Zatim stvara bajkovitu verziju, pruža istinitost i vjerodostojnost te na kraju ostavlja univerzalnu poruku koja ostaje i danas relevantna. Doc. dr. sc. Levačić istaknuto je u više navrata kako bi nas lik i djelo Marka Pola trebalo inspirirati da i sami proširimo svoje horizonte. Njegova veličina nije bila samo u njegovim putovanjima, već u činjenicama da je uvijek donosio nešto novo sa svojih putovanja. Na samom kraju doc. dr. sc. Patrick Levačić je istaknuo kako nije sasvim ispravno reći „tragovima Marka Pola“, već da je preciznije govoriti o „putevima Marka Pola“ kojima možemo krenuti prema novim spoznajama i susretima s drugim kulturama. Kraj predavanja ostavljeno je i za postavljanje pitanja od strane publike. Prema reakciji publike i vrlo zanimljivim pitanjima i digresijama moglo se primijetiti da je zaista uživala u ovom živopisnom i nadasve zanimljivom predavanju.