Prikaz knjige Julienne Eden Bušić: Uskrsla lica Vukovara 1991.- 2021.

POD POKROVITELJSTVOM ZADARSKE ŽUPANIJE

UZ OBILJEŽAVANJE OBLJETNICE AKCIJE MASLENICA ̍93

Ogranak Matice hrvatske u Zadru i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata

prikazuju knjigu urednice Julienne Eden Bušić:

Uskrsla lica Vukovara
1991. – 2021.
____________

The Resurrected Faces of Vukovar

1991 – 2021

Prikaz će se održati u Gradskoj loži, u Zadru. Petak, 21. siječnja 2022. godine, s početkom u 12 h.

Plakat -Uskrsla lica Vukovara, J. E. Bušić

 

Prikaz zbirke pjesama Marijane Sorić Rimac: “Igra riječi”

Prikaz zbirke pjesama Marijane Sorić Rimac   održat će se u dvorani Općine Bibinje, u četvrtak 20. siječnja, s početkom u 18,00 sati.

Radujemo se Vašem dolasku!

 

prikaz knjige Marijane Sorić Rimac, pozivnica

 

50 GODINA HRVATSKOG PROLJEĆA U ZADRU – POVODOM 50 GODINA HRVATSKOG PROLJEĆA DONOSIMO POPIS ČLANOVA OGRANKA MATICE HRVATSKE U ZADRU 1970. I 1971. GODINE-

Na današnji dan, 11. siječnja 1972. godine, u Hrvatskoj su započeli masovni progoni matičara, studenata i intelektualaca, od kojih su mnogi u policijskim racijama uhićeni i maltretirani. Bio je to rezultat 21. sjednice CK SKJ u Karađorđevu, održane od 30. studenoga do 1. prosinca 1971., na kojoj je Josip Broz Tito naznačio nemilosrdan obračun s hrvatskim nacionalnim preporodnom. Riječi kojima je Josip Broz osudio hrvatsko političko rukovodstvo imale su izraziti odjek u Zadru, koji je označen kao jedno od središta „nacionalizma i šovinizma“, što je u suvremenoj historiografiji nerijetko prešućeno i stavljeno u drugi plan. No, što se zapravo dogodilo i koja je uloga Zadra i šireg zadarskog područja u nacionalnom buđenju tijekom 1971. godine?
Previranja i pobune u Poljskoj i Mađarskoj 1956. te revolucionarni događaji u Čehoslovačkoj 1968. obilježili su društveno-političku povijest socijalističkih država Europe. Unatoč činjenici da su ugušeni oružanim intervencijama Sovjetskog saveza i Varšavskog pakta, navedeni su pokreti snažno utjecali na gibanja u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj te na svojevrstan način otvorili vrata Hrvatskom proljeću. U takvoj političkoj stvarnosti obilježenoj unitarizmom i centralizmom, hrvatska je javnost sve otvorenije progovarala o gospodarskom i političkom položaju hrvatskog naroda te njegovom jezičnom identitetu. Osim sve glasnijih zahtjeva za gospodarskom samostalnošću 1965., istaknuti poticaj za formuliranje nacionalnih interesa je nastupio nakon smjene Aleksandra Rankovića, ozloglašenog čelnika UDB-e. U tom je kontekstu neizostavno spomenuti i Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika, kojom su hrvatski jezikoslovci inzistirali za ravnopravnom položaju hrvatskog jezika. Politički su se procesi s različitim zahtjevima samostalnosti nastavili na svim poljima i u godinama koje su uslijedile, posebice kroz studentske štrajkove 1968. godine te slobodnije istupanje komunističkog vodstva i intelektualaca, čime je stvorena platforma za razvoj Hrvatskog proljeća. U načelu se može govoriti o tri ključna aktera: reformsko krilo CK SKH, studenti te intelektualci okupljeni oko Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika. Oni su, naime, imali dodirnih točaka, ali načelno suprotne zahtjeve, pozicije i političke ciljeve. Dok su politički rukovodioci rješenja vidjeli isključivo unutar komunističkog uređenje, studentima i intelektualcima cilj predstavlja samostalna hrvatska država kojoj jugoslavenski okvir nije bio nužan.
Događaji na republičkoj razini kolidiraju s liberalizacijskim pokretima u Zadru, gdje već 1965. godine djeluju javnosti manje poznati intelektualci okupljeni oko Mihajla Mihajlova (Davor Aras, Tereza Ganza-Aras, Nikola Čolak, Mirko Vidović i drugi), koji su tražili širenje demokracije te slobodu izražavanja i pisanja. U Zadru posebno ozračje nastaje nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog jezika, kojoj su podršku iskazali i zadarski profesori Dalibor Brozović i Franjo Švelec. U to je vrijeme zadarski gradonačelnik postao Kažimir Zanki, dok su se na političkoj sceni pojavili Stanko Pera, Gojko Pekota, Zvonko Festini, Ivo Sorić, Ivica Buterin, Šime Peroš, Rafael Božić, Ivan Aralica, Ljuban Burčul i drugi, koji su doprinijeli novom ozračju u kojem se tolerirala slobodnija misao. Sve navedeno je stvorilo uvjete za hrabriji istup studenata okupljenih u Koordinacijskom odboru Saveza studenata, na čelu s Petrom Vuletom. Tako su studenti tijekom 1971. godine organizirali dvije priredbe pod nazivom „Hrvatska jučer i danas“, na kojima su nastupili brojni intelektualci i disidenti poput Franje Tuđmana, Šime Đodana, Marka Veselice, Vlade Gotovca, Vjekoslava Maštrovića, Želimira Meštovića, Tereze Ganze-Aras, Antuna Vrdoljaka, Vice Vukova (s izvedbom pjesme „Tvoja zemlja“), Mike Tripala, Šime Ivasa i drugih. Na tribinama se aktualiziralo političko i gospodarsko stanje u Hrvatskoj, zbog čega je Zadar, naravno uz Zagreb, doživio brojne kritike na sjednici u Karađorđevu.
Studentima su veliku podršku pružili i članovi Ogranka Matice hrvatske u Zadru, koji su bili okupljeni oko zadarskih glasila Zadarska revija i Zoranić (Tomislav Bilosnić). Sredinom 1970. na čelo Ogranka Matice hrvatske je došao prof. Stijepo Obad, za potpredsjednika je izabran prof. Ivan Aralica, dok su u Upravni odbor izabrani Ante Kitarović, dr. Glorija Rabac, Zlatko Štokić, Dinko Foretić, Nikola Davidović, Miljenko Mandžo, dr. Franjo Švelec, Jozo Balić, Branka Đaković i Heda Festini (1971. kooptirani Ivan Pederin, Rajko Savić i Vice Profaca). Matičari su tijekom 1971. osnovali više Povjereništava Matice hrvatske (u Poličniku, Bibinjama, Škabrnji, Posedarju, Preku i Stankovcima) te jedan zaseban Ogranak u Ninu. Fotografska građa i sjećanja brojnih sudionika tog turbulentnog razdoblja svjedoče o izrazitoj posjećenosti brojnih događaja u organizaciji Matice hrvatske, koja je postala središnja ustanova nacionalnog buđenja. Sve izraženijem osjećaju nacionalnog identiteta doprinio je i napad na hrvatske mladiće u Karinu 2. kolovoza 1971., kada su benkovački milicajci tijekom svečanog obilježavanja blagdana Gospe od Anđela prebili i zatvorili više osoba (od kojih je jedna preminula) zbog pjevanja pjesama poput „Marjane, Marijane“ i „Vila Velebita.“ Proces nacionalnog buđenja dodatno je ubrzan nakon događaja u zadarskom poduzeću „Autrotransport“, kada je otpušten veći dio hrvatskih radnika, a zaposlen veći broj radnika srpske nacionalnosti.
Osim hrvatskih zahtjeva, liberalizaciju društva su na zadarskom području koristili i srpski intelektualci okupljeni unutar Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, koji su isticali nužnost osnivanja zasebnih kulturnih institucija s ciljem očuvanja autonomnosti srpskog naroda. Posebno je važno istaknuti srpsku kulturnu večer održanu u rujnu 1971. godine u Islamu Grčkom, gdje je istaknut zahtjev da se Islam Grčki preimenuje u Islam Srpski. Zapravo se radilo o nastavku velikosrpske politike amputacije hrvatskog teritorija, koja će najočitiji izraz doživjeti tijekom Domovinskog rata.
Nakon sjednice u Karađorđevu kojom je slomljeno Hrvatsko proljeće, u Zadru je došlo do smjene gradskog političkog rukovodstva te progona u Ogranku Matice hrvatske u Zadru, Koordinacijskom odboru Saveza studenata, na Filozofskom fakultetu, u Pedagoškoj akademiji i Institutu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (Vjekoslav Maštrović i Davor Aras) te u brojnim poduzećima i školama. Uhićeno je više desetaka osoba, od kojih su neke osuđene na višemjesečne ili višegodišnje zatvorske kazne, uz gubitak mogućnosti zaposlenja i napredovanja.
Događaji vezani uz Hrvatsko proljeće imali su izrazit utjecaj na zadarsko područje, napose kroz djelovanje intelektualaca u znanstvenim, visokoškolskim i školskim ustanovama, Koordinacijskog odbora Saveza studenata, Ogranka Matice hrvatske te reformskog dijela komunističkog rukovodstva. Uz to posebno treba spomenuti hrvatski narod koji je masovno podržao nacionalno buđenje. Zapravo je širi zadarski kraj u kontekstu Hrvatskog proljeća postao simbol nacionalne borbe, zbog čega je došao pod direktne partijske optužbe kao „žarište nacionalizma i šovinizma.“
U znak sjećanja na 50. obljetnicu Hrvatskog proljeća i zadarske proljećare, koji su svojom žrtvom i ljubavlju prema Domovini ostavili veliki povijesni trag, ali i zaduženje za nepokolebljivo zastupanje istinskih vrijednosti. Zaključujemo riječima Vlade Gotovca: „Mi još nismo naučili, mi Hrvati, da samo o nama ovisi što je naše. Nije dovoljno čuvati samo vrijednosti: da bi se postojalo s perspektivom, one se moraju i stvarati.“
R.J. i L.K.

Izvor: 508, DAZd, Dinko Foretić, kut. 15., Članovi ogranka Matice hrvatske u Zadru 1970. godine (aktivni članovi) i Članovi pomagači Ogranka Matice hrvatske u Zadru popisani 31. srpnja 1971. godine.

SPLITSKO PREDSTAVLJANJE KNJIGE “BILA SAM ŽOHAR”

U nastavku donosimo fotogaleriju i izvješće splitskog predstavljanja knjige “Bila sam žohar”, koje je održano 25. studenoga 2021. godine:

Knjiga Bila sam žohar o silovanju predvidjela ženske pokrete protiv nasilja u 2021. MeToo, Nisam tražila, #Nisi sama i #Nisam prijavila, a na sam Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama u Prokulturi Split održana promocija nagrađenog književnog prvijenca o femicidu mlade hrvatske književnice Jelene Alfirević (29)

,,U Godini Judite Marka Marulića, oca hrvatske književnosti i mog sugrađanina Splićanina, želim baš ovdje, u Splitu, u mračnim podrumima nasilja cara Dioklecijana, osvijestiti društvo o važnosti ženskih tema, iskonske ženske pasije: boli i patnje, ali i ženske hrabrosti ‒ i to kroz književnost i kroz aristotelovski postupak mimezis, jer književnost je za mene isto što i preslika, oponašanje stvarnoga života.“ (Jelena Alfirević, Prokultura Split, 25. 11. 2021.)

1700 godina nakon cara Dioklecijana i režimskog nasilja, u Dioklecijanovoj palači ‒ Prokulturi, borba protiv suvremenog nasilja iz nagrađenog pera Jelene Alfirević
U Dioklecijanovoj palači, u Kući jezika i kulture ‒ Prokultura (Poljana kraljice Jelene 1, Peristil) u Splitu, u četvrtak 25. studenoga 2021., održano je svečano predstavljanje psihološko-egzistencijalnog i filozofskog književnog prvijenca ,,Bila sam žohar“ (Matica hrvatska, 2021.) mlade znanstvenice i književnice, rođene Splićanke (1992.), Jelene Alfirević, koja je inače kroatistica, prof. hrvatskog jezika i književnosti, doktorandica književnosti na Humanističkim znanostima, a predaje književnost na Sveučilištu u Zadru. Povod predstavljanju knjige jest Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, a u organizaciju ove sadržajno bogate književno-kulturne večeri, uz Prokulturu, uključili su se i Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije te Matica hrvatska, Ogranak u Zadru, i to u Godini čitanja i u godini 500.-e obljetnice tiskanja Judite Marka Marulića, Splićanina.
Bila sam žohar knjiga je o Ženi-Žoharu koja u intimnom, društveno-aktivističkom i biblioterapijskom ključu, progovara o iskonskom problemu nasilja nad ženama – silovanju, koje je detaljno opisano u knjizi, a uklopljeno je u aktualnu pandemiju koronavirusa s kojom je svijet na globalnoj razini suočen pa je riječ o tjelesnom, emocionalno-psihološkom, duhovnom, duševnom i alegorijskom silovanju. Načelom mimeze i analogije – metamorfozom – književnica Alfirević ženu pretvara u Žohara, ženskog pandana Gregoru Samsi, intertekstualno snažno komunicirajući s klasikom svjetske književnosti, Kafkinom Preobrazbom. Nezaštićena Žena-Žohar dalje putuje pasionski put križnim postajama svoje ranjene duše, u narativnoj organizaciji od četrnaest nejednakih poglavlja, u čemu se ogleda biblijska intertekstualnost. Kraći dio knjige prije nepunu godinu dana (u prosincu 2020.) nagrađen je na Međunarodnom književnom natječaju Zašto skrivaš lice? CeKaPe-a i Centra za participaciju žena u društvenom životu (Rijeka). Naracija je obogaćena autoričinim samostalno oslikanim ilustracijama (autorica je oslikala i naslovnicu), vlastitim kolažima, kaligramima koji prikazuju silovanje te slikarskim prilozima splitske dipl. slikarice Ence Kovačević, a slike u knjizi se mogu samostalno iščitati kao pasijske slikopriče.
Imperativna književnost
,,Još od svojih gimnazijskih dana, rock ‘n’ rolla i omiljenog mi glazbenog hita Heroj ulice Prljavog kazališta željela sam mijenjati svijet. Danas znam da je nemoguće mijenjati svijet i da svaki čovjek može samo mijenjati sebe – biti barem malo više bolji nego jučer. Zbog toga što me sve, od malih nogu, vodilo književnosti, sada, u svojim kasnim dvadesetima (životna želja bila mi je objaviti knjigu dok sam još u svojim dvadestim godinama) odlučila sam da književnost bude moj način ,,mijenjanja“ svijeta i doprinosa dobrobiti društvu. U tom smislu zanima me angažirana književnost, ona koja bez zadrške i naturalistički bolno otkriva rak-rane društva te ima biblioterapijsku svrhu i može pomoći u izgradnji empatičnijeg identiteta čitatelja i društva za žrtvu nasilja, ovdje Ženu-Žohara, a nasilnika spriječiti u počinjenu zločina kroz literarno emocionalno-psihološko i moralno ,,otkrivanje“ (identifikaciju s književnim likom). Jer upravo neempatični i usmjereni samo na vlastita ,,ogledala“ vršimo najveće, neverbalno nasilje prema žrtvama nasilja i silovanja. Postajemo društvo suvremenog na(r)cizma! – jasno je istaknula Alfirević i dodala: ,, Za knjigu se kaže da je memorija čovječanstva. (…) Sve što je čovjek značajno stvorio proizašlo je iz knjige, sve što se značajno dogodilo, mislilo, osjećalo, pretvorilo se u knjigu. Uz knjigu se živi, plače, uživa, slavi… Čitanje tjera čovjeka na razmišljanje, na zaključke, konačno ‒ navodi ga na akciju, zato je za mnoge ideologije, religije, režime, državne i privatne interese knjiga bila opasnija od puščane cijevi, kuge i rata. Takva književnost: hrabra, britka, oštra, imperativna, slojevita i koja može spasiti višestruke živote ‒ zlostavljanu ženu kroz literarnu empatiju, a zvjerskog nasilnika od pokušaja počinjenja zločina, s pozivom na revoluciju i avangardu, mene zanima.“

Hrabro žensko pismo angažirane splitsko-zadarske književnice i prosvjetiteljice
Predsjednica Prokulture ‒ Opservatorija kulturnih politika, udruge koja izvrsno surađuje s Europskom zajednicom i Vijećem Europe, dr. sc. Nansi Ivanišević, moderirala je književnu večer istaknuvši zadovoljstvo zbog odvijanja ovog književno-kulturnog događanja upravo u Prokulturi i naglasivši kako mladi ljudi, poput Alfirević, zaslužuju da se na njih ukaže ‒,,Tema knjige Bila sam žohar je to koja se crveni na prvi pogled, tiče se naših života, a poziva sve nas sugrađane da razmislimo kako pomoći društvu pri susretu s nasiljem. Ono što možemo zaključiti o Jeleni jest da se radi o toliko svestranoj i posebnoj mladoj umjetnici, zapravo zbilja o prosvjetitetljici i o zaljubljenici u svoj poziv„ ‒ ističe Ivanišević. Izv. prof. dr. sc. Kornelija Kuvač-Levačić, književnoteorijska kritičarka sa zadarske kroatistike kazala je kako je pismo Jelene Alfirević postmoderno žensko pismo, dijelom uklopljeno u tradiciju hrvatskog ženskog pisma, korelirajući ju sa Slavenkom Drakulić, Dubravkom Ugrešić, Ivanom Sajko, Vesnom Parun, Ivanom Brlić Mažuranić, ali i Sidom Košutić, Zofkom Kveder, Dragojlom Jarnević iz 19. st. Kuvač-Levačić smatra da svako novo čitanje ovog teskta otkriva nove slojeve značenja i konstatira ‒ Jelena i sama, već sada, doživljava visoku recepciju svoje knjige, visoku čitanost, zbog toga što ovaj tekst s jedne strane privlači, a istodobno provocira horizont očekivanja čitatelja. Jelenina čitateljska publika je društvo 21. stoljeća, to je društvo centra, periferije, metropole i provincije ‒ jednako. To je društvo muškaraca i žena, mladića i djevojaka. S druge strane, takav jedan angažman i aktualnost književnoga teksta (koronavirus uslijed kojega su ljudi još i više suočeni s vlastitim zidovima) predstavlja i svojevrsnu zamku za stvaratelja, jer tekst može patiti od estetskih kvaliteta. Može se dogoditi da nešto što je angažirana književnost postane parolaška književnost, dodvoravanje politikama i ideologijama. Ma kako bolnu i tešku temu pisac obradio, njegov književni tekst može biti puki promašaj, zloupotreba nečijih najdubljih i neiskazivih traumatičnih iskustava, kakvo je silovanje. Da se to ne bi dogodilo, književnost na prvome mjestu treba ispuniti temeljnu književnoumjetničku, estetsku funkciju, uvjerljivost fikcije koju ,,Bila sam žohar“ Jelene Alfirević, jedne nove mlade hrvatske spisateljice, koja se tek pojavila, originalno i u potpunosti ispunjava.
Avangardno provokativno izdanje Matice hrvatske
Izv. prof. dr. sc. Teodora Vigato, u ime Matice hrvatske, Ogranka u Zadru, i predsjednika prof. dr. sc. Radomira Jurića te glavnoga urednika knjige Bila sam žohar, izv. prof. dr. sc. Ivice Vigata, s radoću je istaknula što je upravo Matica nakladnik Bila sam žohar ‒ rubne ženske problematike koja za Maticu u dosadašnjoj praksi, mora se priznati, nije uobičajena. U okvir dvadesetprvostoljetne strave pandemijske izolacije i samoizolacije Jelena Alfirević postavlja ženu i njezin križni put boli. Na intelektualno visokoj razini intertekstualno komunicira s Dostojevskim, Flaubertom, Ibsenom, Krležom i Držićem, a kroz intermedijalnost i slikarstvo s Munchom, Fridom Kahlo i dr. Vrlo zanimljiva, neobična i odlična knjiga, a književnica oštrog književnog pera koje obećava ‒ zaključuje Vigato. U svojoj recenziji knjige T. Vigato navela je: ,, …nastavi li ovim književnim “rukavcem”, mogla bi biti dionica nove generacije koja će uspostaviti prekinuti kontinuitet ženske poetike u hrvatskoj književnosti, kada su u devedesetima “ženske” književnice poput Dubravke Ugrešić, Irene Vrkljan i Slavenke Drakulić (s potonjim Alfirević ovdje intertekstualno i komunicira) uglavnom pisale i objavljivale u inozemstvu“. Alfirević je također posebno sretna što je upravo Matica hrvatska nakladnik njezine prve knjige jer, kako kaže, ,,Matica hrvatska najstarija je hrvatska kulturna ustanova, koja se u kontinuitetu već 180 godina brine za sveukupni kulturni i nacionalni identitet hrvatskoga naroda, mareći za demokraciju, ravnopravnost i ljudska prava. Matica je hrvatska oduvijek nosila književni i kulturni život naše domovine, stoga je potrebno je da i dalje ostane ,,stup hrvatske kulture i društva“, poglavito mareći za mlade, kako je potonje u svojemu programu i najavio, od 6. studenoga 2021., novi predsjenik Matice hrvatske, Miro Gavran“, s kojim je autorica u dogovoru oko zagrebačkog predstavljanja svojega književnog prvijenca.
Paralela sa ,,ženskim“ pokretima MeToo, Nisam tražila, #Nisi sama, #Spasi me, #Nisam prijavila
U svom znanstvenom radu volim hvatanje ukoštac s, većini neomiljenom, divergentnom i tabuiziranom književnom problematikom pa tako pišem o abortusu, identitetu kao invaliditetu, Downov sindomu, autizmu, traumi, depresiji i uopće o emocijama u književnosti povezano s književnim identitetima. Želim rubno dovesti u središte, jer je navedena problematika u društvu nažalost prevladavajuća, ali književnost itekao može pomoći izlječenju devijacija kroz vođeno biblioterapijsko čitanje (literarnu terapiju), čak i spasiti život, uvjerenja sam. Tema silovanja već dulje vrijeme zaokuplja me umjetnički i znanstvenoteorijski, kroz književnu povijest emocija, tj. književnu emocionologiju kojom se bavim (upravo u ovom trenutku iz tog znanstvenog aspekta za jednu međunarodnu znanstvenu konferenciju pišem o silovanju u Marulićevoj Juditi). U društvu u kojem vlada srednjovjekovni mizoginizam, akademsko nasilje, šovinizam i korupcija, u kojem silovane glumice i studentice na internetskim platformama pokreću pokrete MeToo i Nisam tražila, kao duboke vapaje Žena u oklopima Žohara, a aktivistkinje za ženska prava (poput Jelene Veljače, Severine) te udruge (B. A. B. E., Ženska soba, Bijeli krug Hrvatske, Domine, Duga, Izvor, Sigurna kuća, Autonomna ženska kuća i dr.) i političarke u Hrvatskom saboru (Marija Selak Raspudić i dr.) intenzivnije istupaju u javnosti ‒ važno je zaštititi ranjive skupine, istaknula je splitsko-zadarska književnica Alfirević. ‒ U konačnici, silovanje je problem jer uništava ne samo moralnu, nego i emocionalno-psihološku te duhovnu komponentu u čovjeku, naglasila je autorica u svom tekstu Silovanje kao emocionološko-moralni problem, u riječi upućenoj čitateljima na početku knjige ,,Bila sam žohar“. Važno je naglasiti kako je kratka priča Jelene Alfirević o brutano i detaljno ispričanom nasilju nad ženom ‒ femicidu i silovanju ,,Bila sam žohar“ nagrađena na Međunarodnom književnom natječaju Zašto skrivaš lice? CeKaPe-a i Centra za participaciju žena Rijeka u prosincu 2020. godine, a samo nekoliko dana nakon što je ,,Bila sam žohar“ javno objavljena na internetskoj stranici CeKaPe-a, beogradska glumica Milena Radulović (17. siječnja 2021.) javno je optužila svoga silovatelja, učitelja glume, nakon čega su pokrenuti ženski pokreti – prvi masovni javni otpori nasilju nad ženama, s naglaskom na silovanja, na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije u 2021.: MeToo, Nisam tražila, #Nisi sama i odnedavno pokrenut #Nisam prijavila Autonomnog ženskog centra. Stoga se s pravom može i smatrati da je priča o silovanju ,,Bila sam žohar“ Jelene Alfirević, objavljena 2020., i predvidjela pokret MeToo balkanskih razmjera ‒ u 2021. godini.
Suradnja s Caritasom, Bijelim krugom i Domine
Voditeljica skloništa za žrtve obiteljskog nasilja Caritas Split, prof. Ivna Grubišić te gđa Livija Plančić, predsjednica Bijelog kruga, govorile su iz perspektive osoba koje izravno u praksi rade sa žrtvama nasilja kroz udruge. ‒ Čitajući ovo snažno literarno djelo zapravo sam mogla proniknuti u svaku onu bol naše korisnice koja je imala sreću preživjeti. Autorica me posebno fascinirala hrabrošću izričaja i naturalističnim stilom pisanja kroz temu silovanja, baš onako surovo kako to zapravo i je, bez uljepšavanja i potrebe da čitatelju bude ugodno. Na trenutke je i meni bilo teško čitati knjigu, potresno i s grčem… nekoliko sam puta zastala nad riječima, ali me to sve potaknulo na promišljanje o žrtvi, Ženi-Žoharu, koja je u središtu književnog djela. Ako je meni teško čitati, kako je samo nekome silovanje doživjeti? Vjerujem da će svaki čitatelj koji dođe u priliku pročitati ovo književno djelo i da neće samo staviti kvačicu na popisu pročitane literature i ostati ravnodušan, nego da će bar na trenutak zastati i zapitati se koliko smo mi sami takvih žohara (Žoharica) u svojoj okolini pregazili, a da se nismo pritom niti osvrnuli na zvuk zgnječene ljušture? – u retoričkom obliku pita se Grubišić ‒ Svaki put kad nismo odreagirali, kad nismo htjeli čuti krik iz zatvorene sobe, svaki put kad smo pojačali omiljenu televizijsku seriju ili omiljenu glazbu, da nas taj nijemi krik ne uznemiruje, i sami smo postali silovatelji i nasilnici, zlostavljači. Propust za učiniti dobro nije niti malo manje zlo od učiniti zlo. Predstavnica Caritasa, aktualizirajući pandemijsku zbilju kovid-vremena, dodaje ‒ Epidemiju nasilja je teže suzbiti od epidemije (korona)virusa, mada se pod najezdom obje pošasti jednako branimo. Nasilnici nose maske, žrtve se stalno podvrgavaju testiranju koliko su krive, a društvo je cijepljeno protiv tuđih problema. Vjerujem da će ovo književno djelo postati jedan od snažnih alata u prevenciji i suzbijanju nasilja u obitelji te da će pridonijeti zaštiti i mjerama sprječavanja širenja virusa nasilja na koje pravodobnom reakcijom možemo imati itekakav utjecaj, zahvalna je Ivna Grubišić autorici Alfirević što je svoje pero, hrabrošću izričaja, upotrijebila u zaštitu ženskih ljudskih prava. ‒ Razlike između mjera COVID-a i virusa su suprotne mjere. Od COVID virusa štiti nas socijalna distanca, pranje ruku, dezinfekcija, ali u rješavanju problema virusa nasilja sasvim je druga mjera ‒ i to ne pranje ruku, nego naprotiv pružanje ruke, i bez održavanja socijalne distance. Društveno odgovorno ponašanje prema problemu nasilja u obitelji lako može dovesti do toga da nasilni virus prestane mutirati i da ,,novo normalno“ bude svijet međusobnog uvažavanja i poštivanja svake ljudske osobe, završava Grubišić. ,,Crna odjeća i šutnja ženu oblače pristojno“, citat je iz knjige, a kao potvrdu da snažne riječi Alfirević nažalost imaju jednako tako snažnu, realističnu potvrdu Plančić je pročitala Ispovijest zlostavljane o obiteljskom nasilju korisnice Bijeloga kruga, nedavno objavljenu u medijima, istaknuvši paradoks ljubavi žrtve prema agresoru, Stockholmski sindrom. Istaknula je i tamnu brojku silovanja te potrebu da se o tome više govori u javnosti, ne samo obljetnički, pozdravljajući autoričinu misiju da mijenja svijet putem književnosti.
Sinergija s likovnom umjetnosti u knjizi
Iz likovnog aspekta, dipl. slikarica Enca Kovačević i četrdesetogodišnja djelatnica Maestrala Split istaknula je oduševljenje i zadovoljstvo zbog Jelenina književnog prvijenca te zbog inspiracije koju je pronašla u likovnoj umjetnosti. ‒ Otpočetka je to kod Jelene bilo zrelo, požrtvovno, buntovnički jako kako to već mladost nosi. Naime, na pisanje Bila sam žohar Jelenu je upravo inspirirao ženski akt Kovačević iz 1986., koji se nalazi u knjizi. Stoga je poručila mladoj književnici ‒ počela si jako, olujno i baveći se jednom temom koja nema kraja. Mi smo u centru drevne Dioklecijanove palače, gdje su bila brojna zlostavljanja, jer je djelovao takav režim. I danas, poslije više od 1700 godina, i dalje smo na istoj temi. Ali netko mora imati hrabrosti reći to javno. To se mora reći javno, a Jelena je to učinila večeras. Kratkom, ali snažnom književnom formom pokrenula si važna pitanja koja budućnost tek treba rješavati.
,,Ovo je avangardno književno djelo i mora u škole i na fakultete kao lektira!“
Magdalena Mrčela, i sama prof. hrvatskog jezika, iz splitske II. gimnazije, doktorandica književnosti i nagrađivana suvremena hrvatska književnica, jasno je naglasila prisutnima u publici ‒ Ako svatko od nas ne da barem jednoj osobi koju poznaje ovu knjigu, ovo je sve skupa besmisleno večeras. Ako mi ne iziđemo u javnost i ne odemo baš s ovom knjigom u škole i na fakultete, onda su ovo pusta naklapanja, prazni označitelji i nismo napravili ništa. Mrčela, naime, na inovativan način u školskoj nastavi obrađuje lektirna djela, a već je maturantima zadala korelaciju Kafka ‒ Kolanović ‒ Alfirević, tj. Preobražaj, Poštovani kukci i Bila sam žohar. Stoga Mrčela zaključuje ‒ Ono što još i više intrigira u ovoj knjizi jest muški lik. Naime, jaki ženski lik, Žoharica, potpuno je antitetična superiornom i narcisoidnom muškom liku, koji se hrani strahom silovane žene, pretvorene u žohara. Netko normalan vidio bi oklop, crninu, izlučevine, nožice životinje-Žohara, što bi izazvalo gađenje, međutim, Narcisu je Žoharica sredstvo za zadovoljavanje vlastitih potreba. O ovoj knjizi moramo progovoriti, i to među mladima, i kada je njima osamnaest godina. Potrebno je napraviti sve da knjiga Bila sam žohar bude u četvrtom srednje i da se njome učenici intenzivno bave. Posebno, jer se između 18-e i 21-e godine života pokazuju narcističke crte ličnosti, koje su neizlječive. Povjesničari i teoretičari književnosti, svi će reći isto ‒ knjiga je izvrsna, estetski sjajna, ali ako bismo mi s ovom knjigom mogli otići u mase i djelovati pogotovo među mladima, kada se u strukturi ličnosti čovjeka još nešto dade promijeniti, ispunit ćemo cilj današnjeg susreta. Jelena mijenja, ovo je knjiga koja je zaslužila najveće pozornice, škole i fakultete, da vrišti taj krik Žene-Žohara i da ne nestane negdje u bespuću novije hrvatske književnosti, već da ukazuje na aktualne društvene probleme. Jelena je brutalno pokazala da nema ništa lijepo u silovanju, a bogme ni u ženskoj patnji. Ovo je jedan način borbe, ovo je pokret otpora, avangardno djelo!
Suvremenu plesnu minijaturu Bol izvela je prof. Bernarda Klarin koja je plesala u fuštanu Udruge žena Luzor iz Preka, pretvarajući se iz žene u žohara, u koreografiji prof. plesa Jasne Frankić Brkljačić, dok je Gibonnijevu pjesmu Hodaj, kao podršku ženama-žrtvama nasilja, na gitari svirala i pjevala međunarodno nagrađivana gitaristica Lucija Žulj, u klasi prof. gitare Nene Munitića.
Žena-Žohar simbol individualne i kolektivne neslobode 21. st.
O nasilju nad ženama ne govori se dovoljno, a ono je sveprisutno! O iskustvu silovanja i seksualnog nasilja prije nepunu godinu dana, u siječnju 2021., progovorila je u stvarnosti ‒ odmah po objavi međunarodno nagrađene kratke priče ,,Bila sam žohar“ (2020.) ‒ najprije glumica Milena Radulović, koja je javno osudila svog silovatelja, a potom su prekinule ,,zlatnu šutnju“ i ostale žrtve zlostavljanja iz akademskih (mahom velik broj studentica) i drugih krugova, poručivši jedna drugoj #NisiSama, što je i temeljna snažna poruka knjige ,,Bila sam žohar” na ovaj Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama ‒ ističe Alfirević i dodaje ‒ Ukratko Žena-Žohar simbol je jednog sveopćeg grča u kojoj se nalazi zaključana individualna sloboda književne protagonistkinje, jednako kao i kolektivna sloboda 21. stoljeća. U tom smislu važan je alegorijski ključ iščitavanja. Ne zaboravimo da žene svakodnevno hodaju u oklopima Žohara, kako sam ih u knjizi vidjela kroz jednu metaforu ‒ i našim splistkim Peristilom i Marmontovom ulicom, Prokurativama, Rivom, i zadarskom Kalelargom, i pariškom Elizejskom poljanom ‒ i to na leđima strpljivo noseći svoju bol. Vjerujem u književnost koja oplemenjuje društvo i mijenja svijet, u angažiranu književnost, pa je u tom smislu knjiga ,,Bila sam žohar“ samo maleni književni prilog s ciljem prekidanja ,,zlatne šutnje“, tj. borbe protiv nasilja koje žene svakodnevno proživljavaju u našoj bliskoj okolini, a da toga nerijetko kao sugrađani nismo ni svjesni” ‒ ističe književnica Jelena Alfirević koja je, prema mišljenju struke, objavila ozbiljan književnoumjetnički i društvenokritički književni prvijenac u svojim dvadesetima.
Snažni zavičajni ženski kod ‒ Mila Gojsalić, Kata Bobetić, Žena-Žohar
Jelena je nastavila ‒ još od djetinjstva zaokupljena sam temom silovanja zbog velike važnosti usmenotradicijske književne baštine u mojoj Donjoj Ostrvici, malom pitomom mjestu Poljičke kneževnine u splitskom zaleđu, odakle dolazim. Naime, baš u Ostrvici krajem 16. st. postojala je djevojka zvana Kata Bobetić; vlastiti stric ju je prodao za ženu Turčinu na obližnje Zadvarje, a ona se, ne želivši dati svoje tijelo čovjeku koga ne voli, britvom u zatočenoj zadvarskoj kuli, ubila branivši svoju čast do smrti. O tome je don Stipe Kaštelan napisao dramu, tragediju u pet činova Prodana djevojka. Prema legendi, još i ranije je hrvatska Judita, Poljičanka Mila Gojsalić iz Kostanja dala svoj život za slobodu Poljica, barutom zapalivši turski tabor Ahmed-paše nakon što mu je podala svoje tijelo. K tome, ta moja Poljica, u splitskom zaleđu, kraj su čvrstih, stamenih ljudi, oblikovanih Mosorom, Dinarom, Cetinom, imali su i svoj demokratski Poljički statut ,,pravičnih uredaba“ u 15. st. O svemu tome redovito su mi i često pričali, sada devedesetogodišnja baka Mila i pok. djed Kažo s kojima sam odrastala i taj je, rekla bih, zavičajni kod sigurno snažno utjecao na mene i moje žensko pismo u književnosti. Hrabrost žena u borbi za slobodu od pamtivijeka je snažno upisana u bilo mog poljičkog naroda, i to je ono s čim hodate uzdignute glave kroz svijet – ističe ponosna Poljičanka Alfirević.
Naturalist Émile Zola je završio svoj književni put s J’Accuse…!, mislim da je Jelena na putu s naturalizma prema J’Accuse…! te da će ona ostaviti traga i u tom dijelu književnosti ‒ zaključila je večer predsjednica Prokulture, Nansi Ivanišević, inače prof. francuskog i talijanskog jezika i književnosti.
U budućnosti kazališna monodrama Bila sam žohar?
Da je riječ o kvalitetnom književnom tekstu, spomenimo samo i to da je na prvom, zadarskom, predstavljanju knjige u svečanoj Gradskoj loži, 13. listopada 2021. i ususret Mjesecu hrvatske knjige, Vinko Radovčić, istaknuti i nagrađivani kazališni redatelj, najavio intrigantnu ideju – uprizorenje kazališne monodrame, inspiriran osobnim čitanjem knjige Bila sam žohar Jelene Alfirević.
Na temelju svega navedenog da se pretpostaviti da je ono što slijedi budući Matičin i autoričin angažman oko distribucije knjige Bila sam žohar Jelene Alfirević na razini Ministarstva znanosti i obrazovanja kao obveznog i važnog odgojno-obrazovnog priručnika, s naglaskom na odgojnoj društvenoj komponenti knjige o zatočenoj Ženi-Žoharu, ali i kazališne pozornice s ciljem suzbijanja problema nasilja kroz aristotelovsku katarzu, na primjeru knjige Bila sam žohar. Bude li drugog izdanja, na koje književni stručnjaci apliciraju, knjiga će imati i podnaslov Drugo ime za silovana.

 

Poljičanka Alfirević prisutne je počastila poljičkim specijalitetom, soparnikom, posebno izrazivši zadovoljstvo što je promocija knjige održana u Splitu. ‒ Iznimno sam radosna što smo se večeras, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, okupili ovdje u mojem rodnom Splitu, u gotovo dvijetisućljetnoj Dioklecijanovoj palači, na mjestu gdje su se večeras spojili moj Split i moj Zadar, književnost i kultura, ples i umjetnost, a ponad svega što smo okupljeni jednom velikom emocijom ljubavi, s ciljem zaštite žena kroz književno pero. Posebno sam zahvalna što su se u ovu splitsku priču uključili Prokultura, Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije i Ogranak Matice hrvatske u Zadru, ali i Bijeli krug te Domine koji nas je podržao, ključne udruge i institucije ‒ braniči nasilja nad ženama u Splitu. Ovo je veliki dan i zato što se nalazimo u samom centru Dioklecijanove palače, ponad podruma cara Dioklecijana, na povijesnom mjestu u kojem su se vjekovima odvijala brojna mučna, brutalna nasilja i masovni progoni (najčešće kršćana koji su se suprotstavljali rimskoj vlasti, pa je zbog toga i pogubljen sv. Dujam). Večeras ispisujemo stranicu nove povijesti u samom centru Dioklecijanove palače gdje je prolivena krv, gdje ženski vrisak nasilja još uvijek odjekuje, gdje rana neslobode i danas boli, boreći se knjigom Bila sam žohar protiv dioklecijanovskog i inog modificiranog nasilja, za individualnu i kolektivnu slobodu, upravo s onim jednim posebnim i snažnim (književnim) ,,dišpetom“, kakav samo moj rodni Split poznaje, završila je Alfirević.

Životopis autorice:
Jelena Alfirević Franić rođena je u Splitu 1992. godine. Nakon gimnazijskog obrazovanja u SŠ ,,Jure Kaštelan“ završila je studij Hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Zadru diplomskim radom o ženskim likovima u književnosti Side Košutić. Dobitnica je Nagrade za najboljeg studenta Odjela za kroatistiku i slavistiku te Rektorove nagrade. Od 2019. asistentica je na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja na Sveučilištu u Zadru, gdje predaje sveučilišne kolegije iz područja starije hrvatske književnosti, te doktorandica poslijediplomskog studija Humanističke znanosti, iz područja filologije (književnost). Znanstveni interes usmjeren joj je odnosu emocija i književnosti ‒ književnoj emocionologiji, drami i kazalištu. Trenutno piše doktorsku disertaciju posvećenu emocijama u hrvatskoj modernoj i suvremenoj dramskoj književnosti. Kao studentica zadarske kroatistike sudjelovala je u osnivanju Književne studentske udruge Ludens (2014.) Odjela za kroatistiku i slavistiku. Glumila je u predstavi Zlatarovo zlato (prema romanu Augusta Šenoe). Napisala je strip Jure Kaštelan ‒ simbol grada i poljičkog zavičaja (2019.), posvećen velikom hrvatskom i zavičajnom književniku, iz nekadašnje Poljičke Republike, gdje je i Jelena odrasla. Ljubav prema književnosti pokazuje još od ranih dana, a još u 6. razredu osnovne škole pjesma Majka objavljena joj je u pjesničkoj zbirci ERATO kao nagrađena za najljepšu lirsku pjesmu (nagradu je dodijelio Međunarodni institut za književnost kao član UNESCO-a pri Uredu za poeziju). Prve pjesme i sastavci redovito su joj objavljivani u školskom časopisu Grdelin. Gimnazijsku poeziju uništila je, smatrajući ju ,,porodom od tmine“. Sudjelovala je u radu Međunarodne ljetne škole Zoranićeva arkadija, u međunarodnom umjetničkom projektu Dolazak u baštinu 2012. – Tertium organum te u projektima Zadar čita, Dani kroatistike, Festival znanosti, Današnji zadarski govor, Mala škola glagoljice, Pričigin, Noć knjige, Jadranski stol i dr. Od 2021. suradnica je na znanstvenom sveučilišnom projektu Tijelo, identitet i emocije u hrvatskoj i slavenskim književnostima 20. i 21. stoljeća. Članica je uredništva (mlada urednica) znanstvenog časopisa Magistra Iadertina te članica Matice hrvatske. Glavna je urednica prve tiskane studentske slikovnice Planet Zemlja – naš dom (2021.) Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru te članica uredništva znanstveno-umjetničke monografije Glazbena baština Zadra u 19. stoljeću (2021.). Pripovijetka Bila sam žohar (2020.) nagrađena joj je među pet najuspješnijih na Međunarodnom književnom natječaju Zašto skrivaš lice? CeKaPe-a i Centra za participaciju žena Rijeka.

Čestitka

Svim svojim članovima, suradnicima i prijateljima želimo sretan i blagoslovljen Božić te svako dobro u novoj 2022. godini!

 

Čestitka