Ogranak Matice hrvatske u Zadru
poziva vas na predstavljanje knjige
“OD MOSORA DO SVILAJE:
HRVATSKI PROTUKOMUNISTIČKI OTPOR DJELOVANJEM
KRIŽARSKIH SKUPINA I KRIŽARSKIH ORGANIZACIJA
GRADA SPLITA I NJEGOVA ZALEĐA (1944. – 1949.)”
autorice Blanke Matković
Uvodničar:
dr. sc. Zlatko Begonja
Predstavljač:
dr. sc. Blanka Matković
Dvorana Ogranka Matice hrvatske u Zadru, Don Ive Prodana 1
Četvrtak 23. travnja 2026. godine, s početkom u 18:30
Ogranak Matice hrvatske u Zadru
predstavlja zbirku pjesama
ZORANE VEKIĆ
Eco dell’anima
Jeka duše
U programu sudjeluju:
Jelena Alfirević-Franić
Nedjeljka Balić-Nižić
Gabrijela Meštrović Maštruko
Zorana Vekić, autorica knjige
Utorak, 21. travnja 2026., s početkom u 12:00
Dvorana Ogranka Matice hrvatske u Zadru
Don Ive Prodana 1, Zadar
Ogranak Matice hrvatske u Zadru predstavlja novu zbirku zadarske pjesnikinje Mirjane Herende: “Putovanje do Zoilova grada”.
Predstavljanje će se održati u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru, na adresi Don Ive Prodana 1, u Zadru, u četvrtak 16. travnja, s početkom u 18:30.
U programu sudjeluju: Mario Padelin, Anica Serdarević, Ivica Vigato i Mirjana Herenda, autorica zbirke.
Radujemo se Vašem dolasku!
Svojim članovima, suradnicima i ostalim prijateljima želimo sretan i blagoslovljen Uskrs!
Ogranak Matice hrvatske u Zadru
Uz Dane hrvatskoga jezika, Ogranak Matice hrvatske u Zadru u suradnji sa Županijskim stručnim vijećem nastavnika hrvatskoga jezika 26. ožujka priredio je predavanje prof. dr. sc. Stjepana Krasića, hrvatskog povjesničara i
dominikanca: Hrvatski jezik u svjetlu najnovijih otkrića u vatikanskom arhivu. Predavanje se održalo u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević. Program je vodila profesorica Drinka Dujmović, a na početku je prisutne pozdravio dr. sc. Radomir Jurić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zadru prisjetivši se Krasićeva gostovanja u Matici hrvatskoj prije 45 godina, na Tribini tadašnjeg Povijesnog društva, čiji je bio voditelj. Prof. Krasić svoj rad u Rimu opisao je idejom u Vječnom Gradu tražiti hrvatske tragove. Konačni rezultati rada došli su nakon dugotrajnih, upornih i sustavnih istraživanja. Istaknuo je važnost našega materinskog hrvatskoga jezika koji nas ujedinjuje, po kojem se raspoznajemo, o jeziku ovisi naša sudbina, da smo izgubili svoj jezik, nikada se ne bismo ujedinili. Citirao je književnika Frana Kurelca koji je rekao da je najlakši način da se uništi jedan narod, zabrana njegova jezika. Toga su itekako bile svjesne sve strane vlasti u našoj zemlji tijekom povijesti, nijedna nije blagonaklono gledala na korištenje hrvatskoga jezika. Naišao je na dokumente u kojima piše kako je mletačka vlast u Tkonu na Pašmanu uništavala dokumente na hrvatskom jeziku i kažnjavala plemstvo nakon što na druge administrativne načine nije uspjela odvratiti narod od upotrebe hrvatskoga jezika.
Opći crkveni sabor u Tridentu (1545–1563) bio je obrana od širenja reformacije, ali i turske invazije. To je uključivalo i približavanju Istočnoj crkvi dotad još nezahvaćenoj reformacijom, kao i pojačano kulturno te vjersko uzdizanje naroda. Narodu se moglo približiti kroz njemu razumljiv narodni jezik koji se počeo užurbano normirati. Vladalo je rašireno uvjerenje da svi slavenski narodi govore istim jezikom i da se narod do naroda razlikuje samo dijalektalno. Tako su pape zaključili da je dovoljno izabrati samo jedan “slavenski dijalekt” na kojem će se tiskati knjige. Papa Klement VIII naložio je isusovcima da po Europi istraže koji bi jezik mogao biti najpogodniji. Mađarska akademija znanosti i umjetnosti u Budimpešti je 1943. objavila odgovore dvojice uglednih isusovaca; slovačkoga isusovca Teofila Kristeka (1561–1622) koji je napisao da bi to trebao biti hrvatski (lingua croatica). Između ostaloga on je napisao: on je „majka i korijen“ ostalih slavenskih jezika; njegov je izgovor „najljepši i najslađi“, bez hijata i tvrdih suglasnika; najbliži je svojemu staroslavenskom uzoru i ima najbogatiju kulturnu prošlost. Drugi je odgovor španjolskoga isusovca Alfonsa Carilla (1553–1618) koji navodi : Posavjetovao sam se s mnogim stručnjacima i vidim da je hrvatski jezik prikladniji od drugih narječja da se pomogne narodima Istoka. 1599. hrvatski se jezik počeo predavati na sveučilišnoj razini u Rimu te kao obvezni predmet u nizu europskih sveučilišta, između ostalih na Oxfordu, Parizu, Bologni i Padovi. Troškove učenja hrvatskog jezika snosile su same zemlje, kraljevine u kojima se učio, a njegovo je učenje bilo strogi uvjet za sva akademska napredovanja. U tom smislu ističe gramatiku Bartola Kašića, prvi i vrlo uspješan pokušaj normiranja hrvatskoga jezika. Profesor Krasić istaknuo je važnost institucije Matice hrvatske u vrednovanju njegovih otkrića o međunarodnom statusu hrvatskoga jezika u 16. i 17. stoljeću.
