Svojim članovima, suradnicima i ostalim prijateljima želimo sretan i blagoslovljen Uskrs!

Ogranak Matice hrvatske u Zadru

Ogranak Matice hrvatske u Zadru održao je predstavljanje knjige Vladimira Lončarevića: Godina i vječnost. Riječ je o knjizi povjesnici, nadahnutoj životom predsjednika Tuđmana u drami povijesti hrvatske domovine i hrvatskog naroda, a objavljene povodom 25. obljetnici smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i o 1100. obljetnici Hrvatskog Kraljevstva. Predstavljanje je održano 9. travnja, u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru. Uz autora, prof. dr. sc. Vladimira Lončarevića, u programu su sudjelovali i mr. sc. Božidar Petrač, glavni urednik Alfe i Darko Krpina, prof.

Na samom početku prisutne je pozdravio i potpredsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zadru, izv. prof. dr. sc. Zlatko Begonja. Nakon njega riječ je preuzeo Božidar Petrač. Istaknuo je važnost ove knjige i samog autora koji kroz lik dr. Franje Tuđmana podastire cijelu hrvatsku povijest i njezine čimbenike. Uz glavnog lika predsjednika i pripovjedača, samog pisca, svi su likovi bez osobnih imena u službi otkrivanja pojedinih slojeva velike priče. Iako je roman u prvom redu posljedica autorova osobnog iskustva, on nastoji svoje iskustvo poopćiti i pretvoriti ga u zajedničko služeći se citatima književnika i drugih djela hrvatskih i stranih autora. Roman ima čvrstu dokumentacijsku podlogu, dok je provodna nit radnje labava kao moderni roman esej u kojem dolazi do izražaja autorova razmatranja konkretnih povijesnih zbivanja, likova i osobnih doživljaja tijekom 1999. godine. Riječ „godina“ u naslovu označava formalni vremenski okvir u kojem je započela Lončarevićeva uloga predsjednikova savjetnika, dok je riječ „vječnost“ hermeneutički ključ za razumijevanje cijele narativne strukture romana eseja. Lončarević daje živu fresku onoga vremena i pruža cjeloviti uvid u providonosnu ulogu prvog hrvatskog predsjednika u obnovi Hrvatske države, njezinom međunarodnom priznanju i nedovršenoj duhovnoj obnovi hrvatskog naroda. Na kraju je zaključio kako je ovo djelo vrstan pokušaj literarnog čitanja vremenite nacionalne povijesti hrvatskog naroda. Lončarević je napisao roman o povijesti svoga naroda, njegovim usponima i padovima te neprijekornoj i neospornoj ulozi prvoga hrvatskog predsjednika u ostvarenju neovisne Hrvatske države. Knjiga je to kojoj se nitko nije nadao, knjiga koja je poštena, ali ne i nepristrana.

Drago Krpina istaknuo je da je riječ o unikatnom književnom djelu koji izmiče teorijskoj klasifikaciji književnosti. Slojevitost je ono što je posebno u ovom romanu. Na povijesnoj faktografiji autor je uvjerljivo artikulirao sve spomenute teme u knjizi. Osobito dojmljive su činjenice u kojima autor prenosi Tuđmanove misli u njegovim samotnim, teškim i izazovnim trenutcima u kojima je morao donositi teške odluke. Roman je vremenski smješten u posljednju godinu života predsjednika Tuđmana gdje autor donosi njegove duhovne preokupacije kojima je i sam svjedočio, a u nekim slučajevima i posredovao. Važnost ovog romana je u činjenici da nakon čitanja ostavlja otvoren prostor za promišljanje o nekim važnim pitanjima, što ujedno i čini obilježje svakog uspješnog književnog djela. Na kraju je zaključio da će ovaj roman privući pozornost kako uže književne javnosti, tako i šireg čitateljstva, a osobito mnoštva pojedinaca koji su bili suvremenici i suradnici predsjednika Tuđmana. Lončarević je na samom kraju istaknuo kako je roman morao napisati kao dužnik domovine. Ovaj roman jest svojevrsna povjesnica o predsjedniku Tuđmanu i o Hrvatskoj. Autor se prisjetio početka 1999. godine u kojoj je dobio povlasticu, a to je da bude predsjednikov suradnik. „Vrijeme je to bilo doduše kratko, ali u oblikovanju naših života, nije ključno vrijeme nego momenti koji nas formiraju i definiraju“ – kazao je autor Lončarević te dodao: „Godinama sam iz te godine nosio neke trenutke, ponešto i zapisao, no prije četiri godine sazrela je zamisao da napišem roman o njemu – kakvog sam ga doživio, no i kako sam ga iz svoje duhovne vizure vidio u cjelini hrvatske povijesti. Nisam ovaj roman pisao radi neke rehabilitacije predsjednika Tuđmana. Ne treba njemu rehabilitacija, jer je on najčvršće habilitiran u hrvatskom narodu, nego nama treba re-habilitacija, ponovno uspravljanje u duhu njegove misli i ideje Hrvatske kao suvremene i neovisne države, ali i Hrvatske Ideje, kako sam te riječi velikim slovima pisao u romanu, kao ideje autentičnog duha naše tradicije i baštine, da sad, trideset godina nakon pobjede u ratu i konačnog oslobođenja domovine vidimo gdje smo, što smo, kakvi smo, što hoćemo i što želimo s ovom našom dragom zemljom hrvatskom nama samima i cijelom svijetu.“

OGRANAK MATICE HRVATSKE U ZADRU

S radošću Vas poziva na predstavljanje knjige

Vladimira Lončarevića: Godina i vječnost

Sudjeluju:

Darko Krpina, prof

mr. sc. Božidar Petrač, glavni urednik Alfe

prof. dr. sc. Vladimir Lončarević, autor

Predstavljanje će se održati u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru, na adresi Don Ive Prodana 1., u srijedu 9. travnja 2025., s početkom u 18:00.

Veselimo se Vašem dolasku!

U Ogranku Matice hrvatske u Zadru, u ponedjeljak 31. ožujka,  gostovao je predsjednik Matice hrvatske, akademik Miro Gavran. Tijekom posjeta, uručio je zahvalnicu predsjedniku Ogranka, dr. sc. Radomiru Juriću, u znak priznanja za dugogodišnji iznimno uspješan rad na ostvarivanju programa Matice hrvatske.

Akademik Miro Gavran istaknuo je činjenicu da je predsjedništvo Matice hrvatske donijelo jednoglasnu odluku o dodjeli zahvalnice prof. Juriću, kao priznanje za njegov izniman doprinos. Radomir Jurić jedan je od onih matičara koji su se nesebično davali kako bi Ogranak u Zadru zablistao u svom punom sjaju te postao jedan od najznačajnijih Ogranaka. Akademik Gavran kazao je da uvijek treba javno reći hvala ljudima koji su sa svojim radom ostavili neizbrisiv trag. Središnjica Matice hrvatske u Zagrebu prepoznala je njegov doprinos te smatra da upravo takvi ljudi mogu biti primjer i mlađim matičarima. Za Maticu hrvatsku presudni su upravo Ogranci. Hrvatska kultura ne smije biti zagrebačkocentrična, a u tome veliku ulogu imaju upravo Ogranci. Oni su ključni, osobito u manjim sredinama, gdje su nerijetko jedini nositelji kulturnog života. Bez Matice ne bi bilo ni pjesničkih večeri, koncerata, književnih susreta, tribina… No, i u većim gradovima, poput Zadra ogranci postaju promotori istaknutih i predanih ljudi kojima je stalo do hrvatske kulture, tradicije i znanosti – istaknuo je Gavran. Nakon dodijeljene zahvalnice govor je održao i sam predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zadru. Prof. Jurić istaknuo je da je njegov angažman oduvijek bio usmjeren za boljitak grada, struke i kulturološkog miljea. „Kroz mnoge izazove i poteškoće samo se znanošću i umjetnošću može biti svjetionik kompetitivnom društvu“– kazao je Jurić. Priznanje koje je dobio priznanje je truda, svojevrsno samoostvarenje uloženog. Istaknuo je da će i dalje osluškivati, osmišljavati i ostvarivati prilike koje će biti uspješne i plodne. „Osjećaji su veliki jer su se u ovoj našoj dvorani, koju pamtim već više od 55 godina, odvijali brojni važni trenuci – i lijepi i dramatični. No, ovo priznanje nije samo za mene, već i za sve ljude koji su kroz povijest vodili Maticu, kao i za sadašnje predsjedništvo, a emocije su istovremeno i snažne i motivirajuće“ – podijelio je Jurić.

Ovom važnom događaju, kako za Maticu hrvatsku, tako i za Ogranak u Zadru, prisustvovali su i tajnik za Ogranke Mihovil Antić, gradonačelnik grada Zadra Branko Dukić te rektor Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Josip Faričić, s nizom uglednih gostiju iz javnog i kulturnog života grada.

Ogranak Matice hrvatske u Zadru održao je predstavljanje knjige Čančarije i babarije – bapske i druge priče s otoka Krka. Riječ je o četvrtoj knjizi dvanaestoknjižja Tugomerika, višetomne zbirke pučke književnosti otoka Krka, autora Leonarda Eleršeka i Rada Žica Mikulina. Uz autore, u programu sudjelovali su prof. dr. sc. dr. h. c. Ante Uglešić, prof. dr. sc. Ivica Vigato i doc. dr. sc. Branimir Vukosav. Predstavljanje je održano 25. ožujka u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru.

Na samom početku goste je pozdravio prof. Ante Uglešić koji je istaknuo važnost ovakvih velikih književnih djela, podsjećajući kako su se nekada ljudi u manjim mjestima družili u svojim najčešće skromnim obiteljskim domovima, prepričavajući mnogobrojne priče s različitim tematikama. Ova knjiga predstavlja davno zapisana kazivanja mještana, uglavnom Punta na otoku Krku i okolnih naselja, koja govore o nadnaravnim bićima ljudske mašte što su nekoć obitavala na njihovu otoku, u okolnom akvatoriju i na Kiriji (obližnji dio Primorja), u poljima, šumama, gorama, brdima i planinskim visovima, u lokvama, jezerima, rijekama i morskim dubinama, o stvorenjima poput vila, sirena, krsnika, malika, štriga, mora, vragova, vještica, vještaca i sl. Tu su još priče o zmajevima, gomarima i gomazima koje, kako Krčani kažu, poznajemo još iz starih domovina u kojima smo nekad živjeli, ali i o stvorenjima koja žive s one strane Malponta  (hrvatska rijeka Styx), kamo Koturožac odvozi duše umrlih. Ante Uglešić istaknuo i etnološku vrijednost ovih zapisa koji će na ovaj način biti trajno sačuvani kao dio izuzetno bogate puntarske baštine i prošlosti.

Ivica Vigato istaknuo je važnost pričanja koja je toliko velika da neki didaktičari smatraju kako bi trebalo u predškolskim, ali i školskim ustanovama odrediti neko posebno mjesto gdje bi djeca pričala i slušala priče. Ističe kako su to puntarska djeca spontano i prakticirala, prepričavajući priče u nekoj sasvim običnoj životnoj situaciji. Priče smještene između korica ovog rukopisa dogodile su se na poznatim lokacijama i ne u davnoj prošlosti. To su priče koje nastaju najčešće spontano i koje na taj način postaju legende. Vigato ističe da ispreplitanje kršćanskog i pretkršćanskog, poganskoga u pričama predočeno je na suptilan način da pritom ne vrijeđa nikoga, a svaka priča je odraz maštovitosti običnoga puka. Zaključuje da ovakve priče pružaju mogućnost da usmenom predajom kao kulturnu baštinu se obnavljaju davna vjerovanja u nadnaravna bića. Pružaju ugodu pričanja, bajkovitu atmosferu i kontakte s ljudima.

Branimir Vukosav, kao geograf, istaknuo je da je ova knjiga vrlo vrijedan izvor i temelj za buduća etnološka, historiografska, ali i geografska istraživanja. Čančarije i babarije obiluju neformalnim geografskim znanjem u vidu geografskih imena za lokalne fenomene i lokacije kao i brojne opise prostora vezane uz pučko vjerovanje i iskustvo višestoljetnog postojanja u specifičnom geografsko okruženju. Spoju stvarnih geografskih lokaliteta i mikrolokacija s jedne (Punat, Runtele, Vela rika, Skala..) i fiktivne/mitološke nadgradnje s druge strane (vile, krsnici, božice….) može se pristupiti iz perspektivne književne geografije koja predstavlja jednu od rastućih i sve zastupljenijih tema kulturne geografije- zaključio je Vukosav.

Na samom kraju o knjizi su govorili i autori. Leonard Eleršek istaknuo je da se ovdje radi o pučkim praznovjerjima, čaranjima, bedastoćama i tričarijama, jednom riječju o vrlo dragocjenim bapskim pričama. Građa ove knjige je heterogena te je svrstana prema elastičnom kriteriju pa su tako nastala i njezina poglavlja. Istaknuo je da se s predajom priča s naraštaja na naraštaj ne prenosi samo riječ nego i umijeće pripovijedanja priča. Upravo zbog toga Rado Žic Mikulin čitao je uživo priče. Istaknuo je da su sve pjesme i priče prepjevane i prevedene na standardni jezik, no da se njihova istinska vrijednost nalazi u čakavskom izvorniku.