Odjel za talijanistiku Sveučilišta u Zadru i Ogranak Matice hrvatske u Zadru na Sveučilištu u Zadru  priredili su  24. ožujka Susret s književnikom i prevoditeljem Silvijem Ferrarijem. U programu  su sudjelovali: izv. dr. sc. Ana Bukvić, pročelnica Odjela, prof. dr. sc. Nedjeljka Balić Nižić,  Miljenko Dujela, redatelj, novinar, putopisac i humanitarac te  Silvio Ferrari, talijanski slavist, prevodilac i književnik. Književne tekstove i prijevode čitale su studentice odjela za talijanistiku. Na početku susreta pročelnica Bukvić  naglasila je kako je Ferrari,  rođen u Zadru 1942. godine,  kroz svoj prevodilački i književni rad snažno povezao dvije jadranske obale. Rano djetinjstvo proveo je u Salima na Dugom otoku, a 1948. se, s obitelji, preselio u Camogli kraj Genove, rodno mjesto svoga pokojnoga oca, gdje je završio osnovnu školu. Studirao je u Genovi talijansku književnost, radio kao srednjoškolski profesor književnosti i povijesti umjetnosti i djelovao u komunalnoj upravi Genove.  Upoznavši dobro hrvatsku i južnoslavenske kulture, odlučio je osamdesetih  godina prošloga stoljeća djelovati na posredovanju u talijanskoj sredini.  Posebno ga je privukla figura Miroslava Krleže, pisca dotad jedva poznata i prevođena na talijanski, zbog njegove nedogmatičnosti u povijesnim “sukobima na ljevici” i originalnog shvaćanja književnog angažmana. Započeo je s prijevodom Hrvatskoga boga Marsa, 1982. godine, nastavio s romanom Povratak Filipa Latinovicza (1983.) te zaokružio to uvodno predstavljanje s Na rubu pameti (1984.). U sljedećim razdobljima objavio je prijevode Podravskih motiva, drame Gospoda Glembajevi i Michelangelo. Kruna je rada prijevod Balada Petrice Kerempuha (2007.). U međuvremenu je, osim Krležinih tekstova, preveo Berenikinu kosu Nedjeljka Fabrija, Rustichello i Kratki izlet Antuna Šoljana te Mediteranski brevijar Predraga Matvejevića. Osim hrvatskih književnika preveo je i niz knjiga srpskih i bosanskih pisaca, primjerice Danila Kiša, Mirka Kovača, Davida Albaharija, Abdulaha Sidrana i Izeta Sarajlića. O većini prevođenih autora napisao je pogovore i studije i zalagao se u javnosti za njihovo djelo. Svjedočeći o susretima s Krležom, započeo je vlastitu autorsku spisateljsku djelatnost.  Svoju obiteljsku sagu ocrtao je u knjigama Što radi Raffaellino de Garbo u Lionu, (1986.), Kugina kuća (1998.) i Sedam Hrvata s Dugoga otoka (2002.), koja je u cijelosti prevedena i izdana na hrvatskome. Za dopisnog člana HAZU izabran je 2018. godine. U svom je emotivnom obraćanju okupljenima  Ferrari priznao kako su mu  u najranijim sjećanjima, koja su ga jako obogatila, ostali stara kuća Radulićeva u Salima, stara murva u Salima, ribarenje, riječi pjesme Rajska Djevo, Kraljice Hrvata… Priznao je kako je veliki poticaj njegovom radu dala rođakinja Ksenija Radulić, poznata zadarska povjesničarka umjetnosti i konzervatorica.  Osobito je nakon njene prerane smrti osjetio potrebu da govori i piše. Prijevod Šenoine Kugine kuće objavio je kao sedamnaestogodišnjak u srednjoškolskom časopisu. Predstavio je svoju osobnu korespondenciju s Krležom, koja se razvijala  kako se razvijalo i njegovo prevođenje Krležinih djela,  govorio je o bogatoj suradnji i prijateljstvu  s Tonkom Maroevićem.  O utjecaju Silvija Ferrarija na širenje istine u Domovinskom ratu iz osobnog je iskustava govorio Miljenko Dujela, dugogodišnji režiser na talijanskoj televiziji Rai. Njegov je rad pratila mala izdavačka kuća Hefti iz Milana koju je vodila Hrvatica Snježana Hefti. Profesorica Balić istaknula je Ferrarijev doprinos u promicanju hrvatske književne baštine koji je, kako je zaključeno, veći od svih ostalih talijanskih slavista zajedno.

Uz Dane hrvatskoga jezika, Ogranak Matice hrvatske u Zadru u suradnji sa Županijskim stručnim vijećem nastavnika hrvatskoga jezika   priređuje predavanje prof. dr. sc. Stjepana Krasića,

hrvatskog povjesničara i dominikanca:  Hrvatski jezik u svjetlu najnovijih otkrića u vatikanskom arhivu.

Predavanje će se održati u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević, na adresi Trg svete Stošije 2, Zadar,  u četvrtak 26. ožujka 2026., s početkom u  18:00.

Radujemo se Vašem dolasku!

Odjel za talijanistiku Sveučilišta u Zadru

i

Ogranak Matice hrvatske u Zadru

priređuju

Susret s književnikom i prevoditeljem

Silvijem Ferrarijem

sudjeluju

izv. dr. sc. Ana Bukvić, pročelnica Odjela
prof. dr. sc. Nedjeljka Balić Nižić

Miljenko Dujela, redatelj, novinar, putopisac i humanitarac

Silvio Ferrari, talijanski slavist, prevodilac i književnik

Utorak, 24. ožujka 2026., 12:00 sati

Sveučilište u Zadru, Odjel za talijanistiku, IV. kat, dvorana broj 143

Obala kralja Petra Krešimira IV., br. 2, Zadar

Ogranak Matice hrvatske u Zadru  u Kneževoj je palači 18. ožujka predstavio  knjigu “OD JADRA DO BAŠKE”, antologiju hrvatskog rodoljubnog pjeva koju je priredio Ante Tadić Nadomir Šutra.
U programu su  sudjelovali: dr. sc. Radomir Jurić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zadru, Marijana Dokoza, novinarka i urednica Fenix magazina (video javljanjem iz Mainza, Njemačka), Vesna Matešić te Ante Nadomir Tadić Šutra, priređivač. U glazbenom dijelu programa sudjelovali su : Tomislav Bralić i klapa Intrade. Program je moderirala Martina Drobnak, prof. Predstavljanje je priređeno uz Blagdan svetog Josipa, a uz pokroviteljstvo Grada Zadra. Ukupno, antologija obuhvaća 205 pjesama, podijeljenih u dva dijela: prvi dio sadrži 110 pjesama o domaji, knezovima i kralju Tomislavu, a drugi 95 pjesama posvećenih Zvonimiru i ostalim hrvatskim kraljevima. Naklada iznosi 2050 primjeraka, a u korištenoj literaturi navedeno je 63 izvora, koliko ima i godina u kojima je Tadić Šutra realizirao ovaj projekt, unatoč teškoj bolesti koja je malo odgodila njegovo javno predstavljanje početkom 2026. godine. Ova antologija predstavlja vrijedan doprinos očuvanju i promicanju hrvatske književne i domoljubne baštine, donoseći presjek rodoljubnog pjesništva koje je kroz stoljeća oblikovalo hrvatski nacionalni identitet. Kroz pažljivo odabrane tekstove, autor i priređivač Ante Nadomir Tadić Šutra nastoji povezati bogatu tradiciju s suvremenim kulturnim trenutkom, naglašavajući trajnu snagu pisane riječi. Knjigu su objavili: Kninski muzej Knin, Društvo hrvatskih književnika Ogranak Split te Ogranak Matice hrvatske u Tomislavgradu.  Prof. Jurić, izrazio je veliko zadovoljstvo što se promocija knjige održava u našem gradu, u prostoru Kneževe palače. Između ostaloga stavio je naglasak na  naslov  antologije.  Autoru je postavio pitanje zašto rijeka Jadro i zašto Baška. Objasnivši sam kako je na  rijeci, koja,  kao što je poznato,  teče jednim dijelom kroz Solin, posebno  značajan Gospin otok  na kojem su pronađeni iznimno značajni spomenici hrvatskoga srednjega vijeka. Primjerice, 1898. godine započela su iskopavanja za gradnju novoga zvonika uz crkvu na Gospinom otoku. Radove je vodio slavni arheolog Frane Bulić. Nađeno je više 10-aka ulomaka nadgrobnog sarkofaga kraljice Jelene, nalaze je stručno obradio sam Bulić. To je izazvalo veliku pozornost hrvatske tadašnje javnosti, zvonila su zvona i u Solinu i šire,  a Akademija u Zagrebu je izvisila na svoju palaču hrvatsku zastavu. Uz ostalo, u natpisu se navodi da u tom grob počiva Jelena slavna koja je bila žena kralja Mihajla Krešimira drugog i majka kralja Stjepana Držislava. Još se navodi da je bila posebice zaštitnica sirotih i udovica. Čini se da je kraljica Jelena podrijetlom iz poznate zadarske patricijske obitelji Madijevaca. Pokopana je 976. godine, na tom otočiću gdje se nalazio mauzolej hrvatskih kraljeva. Rijetki su europski vladari i odličnici čija su imena uklesana u kamen i danas sačuvana kao što je to dio naše kulturne baštine. 

U Mjesecu Frankofonije Ogranak Matice hrvatske u Zadru i Odjel za frankofonske studije Sveučilišta u Zadru priredili su predavanje dr. sc. Nansi Ivanišević “Ništa nije slučajno: kako države grade moć kroz kulturu. Francuski, južnokorejski i hrvatski primjeri kulturne politike”. Predavanje  se održalo u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru,  17. ožujka.  Upozorilo je  na  važnost područja kulturnih politika “jučer, danas, sutra”, ističući prije svega značenje uloge Države u njihovom vođenju i kreiranju. Prikazano je kako se dvije svjetski poznate inačice i ona nama najvažnija, hrvatska, odnose prema svojoj kulturi nazvanoj i “mekom moći”, osobito njezinim popularnim vidovima (pjesmi, filmu, modi, gastronomiji…). Francuska kulturna politika prikazana je kao zaštitni model: kulture kao državne strategije (ključne su značajke francuski jezik i Frankofonija, film, glazba, gastronomija, moda i muzeji te “art de vivre”. Ova je kulturna politika primjer vrlo sofisticiranog korištenja “meke moći” kulture, dugoročno, planski i institucionalno. Istaknuto je značenje francuske šansone (Edit Piaf).  Južnokorejska kulturna politika izvozni je model, kultura je ekonomska i geopolitička investicija. Nakon azijske financijske krize 1997 godine država je počela sustavno ulagati u kulturne industrije, s ciljem izvoza pop kulture u globalni izvozni proizvod (spajanjem glazbe, vizualne estetike, plesa, mode i digitalnih medija i pažljivo kontroliran kulturni proizvod, s jasnim ciljem osvajanja publike, a ne samo izražavanja umjetnosti).   Hrvatska je kulturna politika fragmentirana inačica, gdje se kultura nalazi između identiteta i tržišta.  Kulturu vidi kao važan segment identiteta, snažno potičući baštinu, književnost, klasične umjetnosti te kulturne institucije. Hrvatska “meka moć” prvenstveno dolazi od turizma, pejzaža i kulturne baštine. Popularna glazba i masovna kultura još uvijek nisu sustavno uključene u nacionalnu strategiju “meke moći” . Primjeri snažnih popularnih figura poput Olivera, često su rezultat individualnog talenta i publike, a ne dugoročne strategije. Različitost je i u zakonodavnom pristupu kulturi, pri čemu Hrvatska zakonima prvenstveno čuva kulturnu baštinu, posredno potičući popularnu kulturu kroz druge zakone. U predavanju je posebno  naglašena  važnost i nužnost povezanosti kulture i znanosti. Zaključeno je kako kultura nikada nije samo spontani izraz društva, ona uvijek odražava političke odluke o tome što država želi biti.